Smanjenje štete je skup praktičnih strategija koje smanjuju
negativne posledice upotrebe droge, uključujući programe za sigurniju upotrebu,
preko kontrolisane upotrebe do apstinencije. Ovi programi upoznaju narkomana
na mestu gde se on nalazi, bave se uslovima upotrebe droge, zajedno sa samom
upotrebom.
Usled činjenice da smanjenje štete zahteva da intervencije i strategije budu
oblikovani tako da reflektuju specifične potrebe pojedinaca i zajednice, ne
postoji univerzalna definicija ili formula za implementaciju ovih programa.Ipak,
sledeći principi su centralni u praksi smanjenja štete:
• Prihvata da je zakonita i nezakonita upotreba droge
naša stvarnost i odlučuje da radi na minimaliziranju njenih štetnih efekata,
umesto da prosto ignoriše i osudjuje
• Razume da je upotreba droge složena, komplikovana pojava koja predstavlja
skalu ponašanja od teške zavisnosti do totalne apstinencije i priznaje da su
određeni načini upotrebe droge očigledno sigurniji od ostalih
• Uspostavlja kvalitet privatnog i društvenog života – bez neophodnog potpunog
prekida upotrebe droge – kao kriterijum za uspešnu inervenciju i strategiju
• Poziva na liberalnu, neprinudnu ponudu usluga i resursa narkomanima i zajednicama
u kojima oni žive, ne bi li se pomoglo u smanjenju štete
• Osigurava da se redovno čuje glas narkomana i onih sa istorijom korišćenja
droga prilikom kreiranja programa i strategija koji treba njima da služe
• Priznaje narkomane kao primarne faktore u smanjenju štete od droga koje koriste
i želi da ih ohrabri da razmenjuju informacije i podržavaju jedni druge kda
je u pianju njhivov aktuelno stanje upotrebe droge
• Priznaje da se realnosti siromaštva, klasnih razlika, rasizma,socijalne izolacije,post-trume,seksualne
diskriminacije i ostalih socijalnih nejednakosti odražavaju na anjivost i kapacitet
ljudi da se efikasno bave štetom povezanom sa drogama
• Ne pokušava da minimizira ili ignoriše pravu i tragičnu štetnost i opasnost
povezanu sa zakonitom i nezakonitom upotrebom droga
NEOPHODNOST PRIMENE PROGRAMA SMANJENJA ŠTETE
Slično američkom tretiranju problema upotrebe droge i preventivnoj
strategiji ukorenjenoj u sprovodjenju krivičnog zakona i hapšenju, većina pristupa
problemima vezanim za drogu pomaže pomaže samo maloj grupi ljudi koji koriste
nelegalne droge. Priznajemo da su porodice i zajednice (posebno obojene) često
pogođene ne samo zbog zavisnosti, već i zbog hapšenja i privođenja, manjka dosputnih
progrma lečenja,infektivnih bolesti,siromaštva, nezaposlenosti itd. Problemi
vezani za drogu nastavljaju da zbunjuju zajednice širom zemlje, dajući im osećanje
frustriranosti i beznadežnosti zbog nesposobnosti da reaguju na štetu koju doživljavaju.Pokret
za smanjenje štete raste iz potrebe za savesnom reakcijom na upotrebu droga.
Smanjenje štete deluje na ispravljanje sledećih nepravdi:
• Postoji šokantni nedostatak osnovnih usluga koje pomažu smanjenju štete. Većina
oblasti u SAD još uvek nema program razmene igala, niti slobodnu prodaju igala,
kao meru HIV prevencije. Tretman zavisnosti ne postoji u pojedinim državama,
a nema ni programa metadosnkog održavanja u skoro petini država. Gdegod postoji
tretman, nije u rasponu koji bi zadovoljio nivo zahteva
• Nedostatak univerzalne zdravstvene zaštite i tendencija ka privatizaciji i
kontrolisanoj zaštiti prete da smanje ili eliminišu neke od malobrojnih terapeutskih
usluga koje trenutno postoje za korisnike nelegalnih droga, posebno tretman
zavisnosti
• Dok lične teškoće vezane za stanovanje, porodicu,zaposlenje i zdravlje mogu
biti dodatno pogoršane hroničnom upotrebom droge,problemi je isto tako pogoršavaju
strategijama koje stvaraju prepreke stanovanju,porodici,zaposlenju i zdravstvenoj
zaštiti korisnika droge
• Većina terapeutskih usluga za narkomane,uključujući i tretman zavisnosti,
je stvorena da služi prevashodno potrebama snabdevača umesto potrebama potrošača.
Edukacija o drogama i preventivne kampanje su u većini slučajeva bez efekta,pokušavajući
da pre svega uplaše ljude od upotrebe droga umesto da ih snabdeju pravilnim
informacijama o drogama i njihovoj upotrebi, uključujuči njihoe nepoželjne i
štetne efekte
• Trenutne strategije kontrole droga kriminalizuju veliki deo populacije zemlje.
Od 1980. broj odraslih privedenih u državne, federalne,lokalne zatvore ili osuđenih
uslovno se više nego utrostručio, a jedna trećina ove ekspanzije je posledica
povećanja broja narkodelikvenata stavljenih iza rešetaka. Ovo se disproporcionalno
odrazilo na žene,afroamerikance i latino populaciju
• Postoji borba izmedju predstavnika zakona i medicinskih radnika u pogledu
definisanja narkomana kao medicinskog pacijenta ili kriminalca, pri čemu su
zajednice i porodice odstranjene iz te debate i nisu u mogućnosti da odrede
narkomane kao članove porodice ili zajednice. Efikasno planiranje zajednice
tretmana zavisnosti ili podrške narkomanima nakon hapšenja nema prioritet pri
određivanu fonda za intervencije u vezi sa drogama
• Epidemija HIV-a odnela je na stotine hiljada života u SAD i nastavlja sa porastom.
Brza promena javne strategije i implementacija nedostajućih usluga mogla bi
da prevenira nezamisliv broj smrti i HIV infekcija medju intravenskim narkomanima,
njihovim seksualnim partnerima i deci.